Transformacija mita o Edipu u drami Slepac Huga Klausa

Аутори

  • Aleksandar S. Đokanović

DOI:

https://doi.org/10.18485/analiff.2021.33.1.14

Кључне речи:

mit, Edip, oceubistvo, incest, slepilo, kuga, nuklearna katastrofa, teorija intertekstualnosti, Ženet

Сажетак

Mit o Edipu i u XX veku neiscrpan je izvor inspiracije. Flamanski pisac
Hugo Klaus dao je 1985. svoju varijantu čuvenog mita u drami Slepac (Blindeman). Reč je o parodiji na Senekinu dramu Edip na koju se Klaus oslanjao prilikom pisanja svoje verzije. Drama Slepac smeštena je u kontekst XX veka. Radnja se odvija u Gentu nakon nuklearne katastrofe. U pitanju je reinterpretacija originalnog mita u kome grad Tebu zahvata kuga, dok u drami Slepac grad Gent pogađa kuga savremenog doba izazvana nuklearnim ratom. Što se kompozicije drame tiče, Klaus koristi tehniku drame u drami. Preživeli igraju predstavu „Edip“ i tako Klaus povlači paralelu između priče u sadašnjosti i junaka iz pomenutog mita. Svaki lik u drami ima svoj pandan u mitskoj priči i igra dvostruku ulogu. Imena su prepoznatljiva i po tome što počinju istom slovom ili slogom kao u mitu: Omer, Jolanda, Lano, Tite. Klaus se tokom čitave drame poigrava mitom. Tako npr. u njegovoj obradi Jokasta od samog početka zna da je Edip njen sin. Teorijsku podlogu u radu činiće postavke teorije intertekstualnosti Žerara Ženeta.

Downloads

Објављено

2021-07-09

Како цитирати

Đokanović, A. S. (2021). Transformacija mita o Edipu u drami Slepac Huga Klausa. Анали Филолошког факултета, 33(1), 245–258. https://doi.org/10.18485/analiff.2021.33.1.14

Bрој часописа

Секција

Чланци